ZIVOTOPIS

\"\"Hajdar Alirza oglu Alijev - Nacionalni vođa azerbajdžanskog naroda

Hajdar Alirza oglu Alijev je rođen 10. svibnja 1923. u azerbajdžanskom gradu Nahčivanu. Nakon završenog studja na Pedagoškoj visokoj školi u Nahčivanu 1939. studirao je na arhitektonskom fakultetu Azerbajdžanskog industrijskog univerziteta (danas Azerbajdžanska Državna Naftna Akademija). No rat koji je počeo, nije mu dozvolio dovršiti svoje obrazovanje.

Od 1941. Hajdar Alijev je radio kao načelnik odjela u Narodnom komesarijatu za unutarnje poslove Nahčivanske ASSR i Vijeća narodnih komesara Nahčivanske ASSR, a 1944. je prešao da radi u tijelima javne sigurnosti. Hajdar Alijev, koji je od tada radio u sustavu javne sigurnosti, od 1964. je vršio dužnost zamjenika predsjednika a od 1967. je bio predsjednik Komiteta Javne Sigurnosti Vijeća Ministara Azerbajdžana SSR, kada je promaknut u čin general bojnika. Tada je stekao visoku stručnu spremu u Lenjingradu (danas Sankt Peterburg) a 1957. diplomirao na Fakultetu za povijest Azerbajdžanskog Državnog Univerziteta.

Kad je u srpnju 1969. na plenumu Centralnog Komiteta Komunističke Partije Azerbajdžana izabran za prvog tajnika Centralnog Komiteta Komunističke Partije Azerbajdžana, Hajdar Alijev je postao vođa Republike. U prosincu 1982, Hajdar Alijev je izabran za člana Politbiroa Centralnog Komiteta Komunističke Partije Sovjetskog Saveza, imenovan na mjesto prvog zamjenika predsjednika Vijeća Ministara SSSR-a i postao jedan od vođa SSSR-a. Tijekom dvadeset godina Hajdar Alijev je bio narodni poslanik Vrhovnog Sovjeta SSSR-a a pet godina je vršio dužnost zamjenika predsjednika Vrhovnog Sovjeta SSSR-a.

U listopadu 1987, Hajdar Alijev, u znak prosvjeda protiv politike Politbiroa Centralnog Komiteta Komunističke Partije Sovjetskog Saveza i osobno generalnog tajnika Mihaila Gorbačova, podnio je ostavku na sve dužnosti.

Povodom krvave tragedije u Bakuu koju su 20. siječnja 1990. izazvali sovjetski vojnici, već sutradan je Hajdar Alijev prilikom nastupanja u zastupništvu Azerbajdžana u Moskvi zatražio da budu kažnjeni organizatori i počinitelji zločina protiv azerbajdžanskog naroda. U znak prosvjeda protiv licemjerne politike rukovodstva SSSR-a povodom kritične situacije u Nagorno-Karabahu u srpnju 1991. je ispustio iz Komunističke partije Sovjetskog Saveza.

Po povratku u srpnju 1990. u Azerbajdžan, Hajdar Alijev je živio prvo u Bakuu a poslije u Nahčivanu. Iste godine je izabran za narodnog poslanika Vrhovnog Sovjeta Azerbajdžana. U razdoblju od 1991-1993. je vršio dužnost predsjednika Vrhovnog Vijeća Nahčivanske Autonomne Republike, zamjenika predsjednika Vrhovnog Sovjeta Azerbajdžanske Republike. Na osnivačkom skupu stranke \"Jeni Azerbajdžan\" koji se održao 1992. godine u Nahčivanu, Hajdar Alijev je izabran za predsjednika stranke.

Kada u svibnju-lipnju 1993. uslijed ekstremne napetosti državne krize u zemlji na rubu građanskog rata i gubitka neovisnosti, narod Azerbajdžana je zahtijevao da Hajdar Alijev preuzme vlast.

Tadašnji čelnici Azerbajdžana su bili prinuđeni službeno pozvati Hajdara Alijeva u Baku. 15. lipnja 1993. je Hajdar Alijev izabran za predsjednika Vrhovnog Sovjeta Azerbajdžana, a 24. srpnja odlukom Narodnog Vijeća počeo da vrši dužnosti predsjednika Republike Azerbajdžana. 3. listopada 1993, na općim izborima Hajdar Alijev je izabran za predsjednika Republike Azerbajdžana. 11. listopada 1998, na izbotima sa visokom stopom aktivnosti stanovništva, 76,1 posto glasova, ponovo je izabran za predsjednika Republike Azerbajdžana. Hajdar Alijev koji je pristao da se kandiduje za izbore za predsjednika 15. listopada 2003, na kraju je odbio sudjelovati u njima, zbog zdravstvenih problema. Hajdar Alijev je dobio nekoliko međunarodnih priznanja, počasni doktor brojnih zemalja i drugih visokih odlikovanja. Četiri puta je nagrađivan ordenom Lenjina, ordenom Crvene Zastave i mnogim medaljama, te je dva puta Heroj Socijalističke rada i bio je odlikovanordenima i medaljama mnogih stranih zemalja.

Povijesna sudbina Azerbajdžana, koja obuhvata razdoblje tijekom posljednjih trideset godina, nerazdvojno je povezana s imenom Hajdara Alijeva. Preporod ljudi tijekom ovih godina u svim sferama političkog, gospodarskog i kulturnog života je povezan upravo s njegovim imenom.

U tom razdoblju svog vodstva, Hajdar Alijev je pomogao njegovoj domovini - Azerbajdžanu, čiji napredak je oduvijek želio, na čiju bogatu kulturu, veliku povijesnu prošlost uvijek je bio ponosan, i o čijim budućim naraštajima se brinuo, da, kao država, savlada teška i surova vremena iskušenja.

Budući da je izvrstan političar i državnik, neprijeporni vođa naroda, on je za život postao živa legenda, a time i fenomen Hajdara Alijeva je oduvijek privlačio pozornost, A o političkoj djelatnosti ovog nacionalnog lidera koja je izazivala veliko divljenje kod Azerbajdžanaca cijelog svijeta, naširoko se pisalo kako u domaćem, tako i u svjetskom tisku.

U lipnju 1993, kada se azerbajdžanski narod uvjerio da nacionalnoj državnosti prijeti dezintegracija, kada su počeli najteži dani, on je uporno tražio da se promijeni postojeća vlast, a od tada je ponovo povjerio svoju sudbinu Hajdaru Alijevu. Hajdar Alijev je video patnje svoga naroda te je prihvatio njegov poziv i vratio se u veliku politiku u Azerbajdžanu. Narod je pozdravio povratak Hajdara Alijeva s nadom i radošću, a taj dan je ušao u povijest neovisnog Azerbajdžana kao Dan nacionalnog spasa.